gtag('config', 'UA-164233431-1');
Augmentacija (nadogranja, povećanje) veštačke kosti predstavlja ceo niz zahvata koji se preduzimaju da bismo povećali volumen kosti radi omogućavanja postavljanja zubnog implanata. Sve procedure, uglavnom, uključuju dodavanje koštanog materijala. To može biti autologna kost (koštani transplantat uzet sa drugoga mesta u pacijentovim ustima) ili veštačka kost.
Augmentacija koštanog i mekog tkiva usne šupljine važan je pretprotetski zahvat u implantologiji. Ukoliko postoji nedostatak jednog i/ili drugog tkiva, pacijent neće biti zadovoljan finalnim rezultatima ugradnje zubnog implanta. Potreba za ovom procedurom je često uzrokovana posledicama upale, traume ili ekstrakcije zuba.
Augmentacija mekog tkiva se radi kada oko zubnog implanta postoji manjak mekog tkiva. Može se raditi različitim metodama i to za vreme augmentacije koštanog tkiva ili kao poseban zahvat posle implantacije ili za vreme otvaranja implanta.
Današnja tehnologija je toliko napredovala da čak i ako nemate zadovoljavajuću strukturu ili gustinu kosti u koju bi se trebao ugraditi implant – postoje metode koje taj problem rešavaju. Put do lepog osmeha nikada nije bio jednostavniji, jer zubarske tehnike omogućavaju ugradnju veštačke kosti i membrane kako bi se dobila kost – osnova za zubne implante.
Gubitak kosti koji se javlja zbog parodontalnog oboljenja, vađenja zuba ili upalnog procesa, može se nadoknaditi augmentacijom ili nadogradnjom kosti. Ukoliko kost nije dovoljna za ugradnju zubnog implanta, neophodno je napraviti augmentaciju kosti, odnosno nadograđivanje i kreiranje kosti presađivanjem vlastite ili korišćenjem veštačke kosti. Ovaj hirurški zahvat se izvodi ukoliko ne postoji potrebna širina ili visina vilične kosti.
Jednom kad se izgubi prirodni zub, vilična kost na tom delu atrofira (stanjuje se). To je u potpunosti prirodan proces, slično atrofiji mišića ako se ne bavite fizičkim aktivnostima. Ako je pre gubitka zuba njegov koren bio zahvaćen upalnim procesom, tada će resorpcija kosti biti brža i u većem obimu jer u tom slučaju bakterijska infekcija dodatno uništava kost. Da bi zubni implant mogao ispuniti svoju funkciju, mora biti potpuno u kosti. Ako volumen kosti nije zadovoljavajući, mora da se uradi augmentacija kosti pre samog postavljanja implanata.
Volumen kosti je potreban kao potpora zubnom implantu da sa statičkog stanovišta može podneti sve funkcijske sile žvakanja. Veštačka ili vlastita kost služi kao potpora svim mekim tkivima, pa je augmentacija nužna ukoliko želimo postići vrhunski i dugotrajni rezultat na kraju terapije.
Ako pacijent mora da izvadi zub i da na njegovo mesto ugradi zubni implant, najbolje rešenje je istovremeno izvaditi zub i ugraditi implant, te augmentirati kost. Na taj način postavljamo implant na mesto gde je upravo izvađen zub, a preostale šupljine se ugrađuju veštačke kosti i tako zaustavljaju ili usporavaju procesi resorpcije kosti, te skraćuje vreme oporavka. Svi upalni procesi moraju biti sanirani pre implantoloških zahvata.
Ako je pacijent odavno izgubio zub, a nema dovoljno kosti za ugradnju implanata, u tom slučaju najpre treba nadomestiti izgubljenu kost da bi se stvorila kvalitetna baza za ugradnju implanata. Sledi ugradnja veštačke ili prirodne kosti i nakon tog postupka potrebno je sačekati od 5, 6 ili 9 meseci da bi se kost u potpunosti stvorila pre ugradnje implanata.
Ako se zubni implant ugrađuje u gornju vilicu (maksilu), često je dno maksilarnog sinusa postavljeno nisko. U tom slučaju pristupa se podizanju dna sinusa, što se naziva i sinus lift.
Gubitkom zadnjih gornjih zuba dolazi do atrofije vilične kosti te do spuštanja dna maksilarnog sinusa. Da bi se postavio implant u to područje, potrebno je podići dno maksilarnog sinusa i napraviti mesto za implant. Tu na scenu stupaju naši vrhunski stomatolozi koji se bave ugradnjom veštačke kosti (augmentacija).
Ovaj hirurški zahvat se izvodi pod lokalnom anestezijom, tako da je apsolutno bezbolan. Nakon hirurškog zahvata potrebno je pet do devet meseci da bi se od veštačke kosti stvorila dovoljno čvrsta kost koja može držati zubni implant.
Da bi se ubrzao ceo proces i izbegle dve operacije, najčešće se podizanje dna sinusa, ugradnja veštačke kosti (augmentacija) i postavljanje zubnog implanta obavlja jednim zahvatom.
Veštačku kost čine sićušne granule koje se stavljaju u kost ispod membrane. One služe kao podloga u koju se deponuju ćelije kosti koje stvara organizam ljudi. Za oko 12 meseci, ćelije veštačke kosti nestaju, a zamenjuju ih ćelije prirodne kosti.
Osim što omogućava ugradnju zubnog implanta, augmentacija kosti zaustavlja povlačenje zubnog mesa i dalje propadanje vilične kosti, a samim time i urušavanje susednih zuba. Uspešnost ugradnje veštačke kosti je velika. U pravilu organizam uvek prihvata granule i organizam sam započinje regeneraciju kosti.
Svaki hirurški ili operativni zahvat zahteva posebnu negu koja mora da usledi posle operacije. Nakon ugradnje veštačke kosti potrebno je stavljati hladne obloge na mesto zahvata radi smanjenja otoka koji može da se javi. Otečenu regiju bi trebalo hladiti svakih 15-30 minuta, posebno prvih nekoliko sati nakon operacije.
U slučaju bolova potrebno je uzimati analgetike koje preporučuje naš lekar specijalista. Konci se obično vade 7 do 10 dana nakon zahvata. Usta se ne smeju ispirati neposredno posle hirurškog zahvata, a nakon 48 sati se ispiraju propisanim antiseptikom pod uslovom da nema krvarenja. Ispiranje antiseptikom se ponavlja 2 do 3 nedelje nakon zahvata.
Neko vreme, pacijent mora da se strpi sa uzimanjem čvrste hrane (ili onom zrnaste konsistencije) jer se delići hrane mogu uvući u ranu. Nakon hirurškog zahvata preporučuje se samo meka ili tečna hrana, dok bi vruću hranu trebalo izbegavati.